Galerija Idealni Grad — 16.04.2025.

Vana Gaćina “Zvuk soli” – 23.4.2025. u 19.00 sati – Galerija “Idealni grad”

Centar se i ove godine priključuje suradnji s Tehničkim muzejem Nikola Tesla u programu Festivala znanosti u programu centra Grad i okoliš – Festival znanosti u Susedgradu multimedijskom zvučnom instalacijom – izložbom Vane Gaćine “Zvuk soli” u prostoru Galerija “Idealni grad”.
Otvorenje: 23.4.2025. u 19.00 sati.

Izložba se može pogledati od 23.4. do 5.5.2025.
Ulaz je slobodan!

Svjetlo u vodi, zvuk u tami

Na prvi pogled jednostavna, gotovo arhaična u svojoj materijalnosti, instalacija Zvuk soli u sebi elegantno ujedinjuje skriveni višeslojni sistem značenja, osjećaja i odnosa. Sol, voda, metal – materijali prisutni u svakodnevici, prirodi, tijelu. Pod rukom umjetnika oni se ne stapaju tek u skulpturalnu kompoziciju, već u živi sustav koji proizvodi svjetlo, titra i diše. U tom svjetlu, koje nije stabilno ni tehnološki savršeno, već organski nestalno, pulsira cijela ekologija osjećaja i pitanja.

U samoj srži ovog rada nalazi se uradi-sam elektrokemijska baterija – energetski sustav temeljen na otopini morske soli (NaCl) koja pokreće svjetlo (LED). No ono što ovu bateriju razlikuje od konvencionalne tehnologije nije njezina efikasnost, već njezina nestabilnost – svojstvo koje joj omogućuje da reagira na mikrovarijacije u okolišu, vlagu, temperaturu, vrijeme. Svjetlo koje proizvodi ne treperi po pravilima programirane elektronike, već prema pravilima prirode. Ono je organsko, fluidno, vremensko. I upravo to nestalno svjetlo, pomoću senzora, postaje podatak, signal – ulaz za elektronički sustav koji gradi kolaž zvuka u prostoru omogućujući percepciju.

Elektrokemijska promjena – svjetlo soli se pretače u zvučni pejzaž. Energija mora (doslovno, otopljena sol iz morskog okoliša) postaje medij umjetnosti. No ta konverzija nije samo tehnička; ona je poetična, ekološka i filozofska.

Instalacija Zvuk soli možemo čitati kao hommage zaboravljenim počecim znanosti o struji, fascinantnim bioelektrokemijskim eksperimentima Luigija Galvanija krajem 18. stoljeća, gdje je otkriveno da su živčani impulsi zapravo električni u svojoj prirodi.[1] Bioelektrokemija, iako rubna i često zanemarena znanstvena disciplina, nosi u sebi ogroman potencijal kao univerzalni jezik između živog i neživog. Umjetnica ovim radom vraća bioelektrokemiju iz sjene laboratorija u centar estetskog iskustva, kao osjetilni most između prirode i tehnologije, između biološkog i digitalnog, između mora i uma.

Ono što instalaciju čini osobitom jest i njena senzibilnost za planetarnu ekologiju. U vremenu kada se suočavamo s alarmantnim degradacijama vodenih ekosustava, od zakiseljavanja oceana do mikroplastičnog zagađenja [2], te rezanjima ulaganja u zaštitu okoliša kao sekundarnih ekonomskom interesu, Zvuk soli nudi drugačiji pogled: onaj koji ne izdvaja čovjeka iz prirode, već ga postavlja kao aktivnog sudionika, kap u njezinim tokovima. Instalacija postaje alat za osjećanje pulsa okoliša. Na simboličkoj razini, rad nas podsjeća na važnost očuvanja svjetskih voda i života koji se skriva ispod njihove površine, rezonirajući s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, posebno SDG 6 (čista voda i sanitarni uvjeti) i SDG 14 (život pod vodom).[3]

Kroz fragmente svjetlosti i zvuka, rad gradi novu ekologiju percepcije, onu koja nije isključivo racionalna, već afektivna, utjelovljena, senzorna i emocionalna. Kao producent novomedijske umjetnosti s pozadinom u spajanju biologije, kemije, ekologije i umjetnosti, osjećam duboku povezanost s ovom instalacijom jer nudi upravo ono što znanosti često nedostaje – most prema empatiji, osjetilnosti i holističkom iskustvu. Umjetnost u ovom djelu nije ilustracija znanstvene činjenice, već živi organski entitet te instrument za komunikaciju s onim što još ne znamo kako imenovati. Umjetnost ovdje ne pokušava dominirati prirodom ni imitirati je, već joj se predaje u tišini slanog svjetla.

Zvuk soli nas uči da tehnologija ne mora biti sterilna, da znanost ne mora biti udaljena, te da umjetnost ne mora biti isključivo apstraktna i odvojena. U trenutku kada LED dioda zatreperi, nepredvidivo, jedva primjetno – tamo gdje se sol i voda sretnu u metalu događa se poetski čin. To nije samo svjetlo već i misao u nastajanju. Ono je zvuk koji dolazi iz dubine, poziv na novi način slušanja svijeta, ne kroz analizu, već kroz su-osjećanje.

Instalacija tako postaje prostor za kontemplaciju i osluškivanje nečujnih jezika, mikroskopskih procesa, titraja koje inače ne primjećujemo. Zvučni pejzaži koje generira ovaj sustav nisu glazba u konvencionalnom smislu. Oni su zapis vremena, vibracije raspadanja, otapanja, mikrotransformacija. Vizualni kolaž nije narativ, već mreža osjeta, dojmova, odraza. Svjetlo nije samo iluminacija, već zapis fragmentacije života.

U epohi kada se čovjek sve više udaljava od prirode, i u stvarnosti i u tehnologiji, Zvuk soli nas podsjeća da smo još uvijek dio složenih biosfera, vodenih strujanja, elektrokemijskih impulsa i seizmičkih ritmova. Ova izložba poziva na povratak osjetilima, ali i na otvorenost prema onome što još ne znamo. Ona otvara prostor za dijalog između umjetnosti, znanosti i ekologije – prostor gdje ništa nije konačno, ali sve vibrira značenjem.

Gjino Šutić
istraživač u znanosti i umjetnosti

Fusnote

[1] Piccolino, M. (1998). “Animal electricity and the birth of electrophysiology: the legacy of Luigi Galvani.” Brain Research Bulletin, 46(5), 381–404.
[2] IPCC (2021). Sixth Assessment Report. Intergovernmental Panel on Climate Change. https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg2/
[3] United Nations. (2015). Sustainable Development Goals. https://sdgs.un.org/goals

Bibliografija

• Piccolino, Marco. “Animal electricity and the birth of electrophysiology: the legacy of Luigi Galvani.” Brain Research Bulletin 46.5 (1998): 381–404.
• IPCC. Sixth Assessment Report. Intergovernmental Panel on Climate Change, 2021. https://www.ipcc.ch/report/ar6/wg2/
• United Nations. Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development. 2015. https://sdgs.un.org/goals
• Bannon, Bryan E. “Flesh and Nature: Understanding the Human–Nature Relationship.” Environmental Ethics 38.3 (2016): 305–317.
• Wilson, Edward O. Biophilia. Harvard University Press, 1984.
• Parikka, Jussi. A Geology of Media. University of Minnesota Press, 2015.
• Gabrys, Jennifer. Program Earth: Environmental Sensing Technology and the Making of a Computational Planet. University of Minnesota Press, 2016.

O autorici izložbe

Vana Gaćina završetkom slikarstva na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, u želji za pokretanjem svojih slika, otkriva video umjetnost. Upisuje magisterij, smjer video, na Akademiji likovne umjetnosti u Ljubljani, na kojem ima priliku upoznati se sa raznim mogućnostima koje pruža spoj umjetnosti i tehnologije. Počinje sa radom na multimedijalnim instalacijama u kojima povezuje klasičnu umjetnost sa suvremenom tehnologijom.
Vanin glavni interes je istraživanje klasične forme te njeno reproduciranje pomoću analognih i digitalnih medija. Trenutno istražuje mogućnosti reproduciranja forme pomoću videa i zvuka. Prilikom tog procesa izrađuje instrumente koje u većini slučajeva povezuje s promatračem.
Izlagala je na brojnim izložbama u zemlji i inozemstvu.
Članica je HDLU-a i HZSU-a.

Zahvale:

Autor fotografija: Josip Bolonić Joža
Programer zvuka: Miodrag Gladović Mijo
Predgovor: Gjino Šutić
UR institut: Tomislava Popijač , Tanja Minarik