Galerija Idealni Grad — 29.05.2025.

Marina Ćorić/GODIŠNJI/3.6. u 19h – Galerija”Idealni grad”

Galerija slika

GODIŠNJI

Živimo u svijetu u kojem stalno jurimo i žurimo, a u životnoj utrci s vremenom vrlo često zaboravimo na sebe. Granice između poslovnog i privatnog nestaju, sve se isprepliće i stapa u jedno. Nastojimo ispuniti svačija očekivanja, a pritom gubimo sami sebe… Ogroman pritisak pretače se i u sferu umjetnosti gdje očekujemo od umjetnika da će kontinuirano stvarati značajna i monumentalna djela s dubokom porukom koja će imati transformacijski učinak na nas, no je li život uistinu takav?

Svakodnevni trenuci, koji čine svojevrsne pauze od značajnih životnih događaja, daju ravnotežu i stabilnost našim životima te vjerojatno najiskrenije govore o nama samima. Oni dolaze do izražaja kada uzmemo stanku od užurbanog života i tuđih očekivanja tj. kada si priuštimo odmor. Upravo je godišnji odmor glavna tema novog ciklusa radova akademske umjetnice Marine Ćorić.

Još od vremena studija umjetnica je predano gradila i nadopunjavala ciklus autoportreta naglašeno introspektivnog karaktera komunicirajući sve one misli, stanja i emocije koje nije mogla verbalizirati. Ciklus koji je sustavno nadograđivala i razvijala od 2015. do 2019. godine došao je do svojevrsnog zasićenja jer su određeni životni procesi, emotivna stanja i promjene poimanja sebe kod umjetnice rezultirali činjenicom da polje realizacije više nije bilo površina platna već um umjetnice. Povratak na iskonske postavke omogućio je realizaciju novog ciklusa radova pod nazivom „Godišnji“. Marina Ćorić intuitivno je prepoznala i osjetila pravi trenutak za stilski i tematski odmak od dosadašnjih slikarskih radova, te je iznjedrila posve svjež, vedar i neposredan ciklus radova čiji naziv aludira, kako sâma umjetnica kaže, na njezin „odmor“ od nje same tj. teme autoportreta i njezinog dosadašnjeg stila, ali i doslovno vizualizira (ne)aktivnosti na godišnjem odmoru.

Da bismo bili sretni, zadovoljni, uspješni i produktivni nužno nam je potreban odmor, no kako se podrazumijeva da na odmoru „ne radimo“ ništa, često se umanjuje njegova relevantnost za naš um, duh i tijelo. Najviše smo opušteni i neopterećeni, a možda smo i najviše ono što jesmo, upravo na godišnjem odmoru kada se bezbrižno možemo posvetiti sami sebi. Vrijeme odmora je vrijeme kontemplacije, razmišljanja, razvoja, sazrijevanja i bivanja samim sa sobom, ali i vrijeme bezbrižnih trenutaka koji naizgled djeluju posve obično i svakodnevno, ali upravo tada znaju niknuti najbolje ideje i životne odluke. Upravo je za vrijeme vlastitog odmora Marina Ćorić odlučila iz rakursa usputnog promatrača zabilježiti sve one neposredne trenutke koje proživljavamo na godišnjem odmoru.

Ciklus “Godišnji” počiva na krajnje pročišćenoj paleti boja kojom dominira plavetnilo prisutno kroz površinu mora i neba te kopna u daljini, ali i boja puti kojom su definirani ljudski likovi, plaža i obala. Tek pojedini detalji kao što su šešir, ručnik, luftić i kupaći kostim bivaju akcentuirani živim bojama poput ružičaste, ljubičaste, žute i crvene. Linijskim crtežom Marina Ćorić gradi fizionomiju i karakter prikazanih likova, ali i teksturu pješčane ili stjenovite obale te raslinja u daljini, dok bijelim linijama dočarava uzburkanost morske površine. Autorica u ulozi nevidljivog promatrača iz prikrajka bilježi prirodnost i neposrednost uhvaćenih trenutaka poput gospođa koje razgovaraju ili rješavaju križaljke na plaži, prijateljica koje se sunčaju ili kupaju dok u daljini plovi Jadrolinija. Riječ je o sadržajno poznatim prizorima iz života s kojima smo se zasigurno susreli ili u kojima smo se i sami jednom prilikom našli, a koje Marina Ćorić vizualizira na zanimljiv, topao i nostalgičan način. Ciklus posjeduje retro notu ljetovanja kakva pamtimo posljednjih 30-ak a možda i više godina, posebice kroz prisutnost motiva Jadrolinije, luftića ili gospođa koje sjede na plaži ili stoje u plićaku i razgovaraju. Prizori variraju od krajnje pročišćenih u kojima dominiraju velike jednolične površine vode i neba s akcentom ljudskih likova u interakciji pa sve do zasićenih kompozicija s kolorističnim akcentima poput žutog, crvenog ili plavog ručnika te raznobojnih luftića, dok je bogata tekstura plaže definirana linijskim crtežom. Svakodnevne prizore prate i kolokvijalni nazivi radova Barbike s plaže, Dido s Raba, Baba s Raba, Influenseri i Šlape. I dok je na većini slika u fokusu čovjek i njegove aktivnosti, u radovima Galeb i Kumulonimbus naglasak je na vizurama koje nas okružuju dok smo na ljetovanju. U ciklusu se posebno ističe iznimno sjetan rad Stara sirena s prikazom žene s leđa kako sjedi na rubu stijene i gleda uzburkano more. Skladna kompozicija s nizom sitnih, ali važnih detalja utjelovila je spokojnu atmosferu naglašene kontemplativnosti odnosa čovjeka i mora.

U ciklusu „Godišnji“ Marina Ćorić objedinila je različite generacije i aktivnosti kojima se bavimo na godišnjem odmoru. Pritom je napravila veliki zaokret u svom radu te je iz pozicije lajtmotiva prešla u ulogu promatrača. Iako je ovaj ciklus odmak od introspekcije ranije prisutne u motivu autoportreta, umjetnica nam je dopustila da ju upoznamo kroz informacije što i kako promatra, što joj zaokuplja pažnju, što i na koji način interpretira te kako vidi i doživljava svijet oko sebe. Na indirektan način, upoznavajući autoricu, istovremeno smo mogli naučiti i mnogo toga o sebi. Marina Ćorić je svjesno izbjegla pritisak stvaranja ciklusa koji će nositi dramatične i monumentalne poruke od presudnog značenja. Dapače, učinila je upravo suprotno. Ukazala nam je da je odmor podjednako bitan koliko i rad, a ciklus “Godišnji” potvrdio je kako su naizgled mali i beznačajni isječci iz života upravo ti koji zorno oslikavaju sâm život.

                                             viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

O autorici:

Marina Ćorić

Rođena je 1987. godine u Zadru, gdje je završila svoje osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. Upisala je Akademiju likovnih umjetnosti Široki Brijeg pri Sveučilištu u Mostaru 2012. godine, te je 2017. diplomirala kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture. U svojem stvaralaštvu nije ograničena na jedan medij, pa se podjednako bavi slikarstvom, fotografijom, ilustracijom, a recentnih godina povremeno i videom. Što se motiva tiče, najveću važnost pridaje portretu tj. autoportretu kao „intimnom dnevniku“ koji pruža najveću slobodu izražavanja, eksperimentiranja, glume, ali i iskrene interakcije sa samom sobom i publikom. Svoje radove izlagala je na nizu grupnih i samostalnih izložbi, prvenstveno u regiji, ali i u inozemstvu. Osim kroz izložbe, umjetnički djeluje i kroz sudjelovanje u međunarodnim projektima, likovnim radionicama i likovnim kolonijama. Za svoje radove je i nagrađivana u regiji, te su neki od njih i objavljeni u časopisima i knjigama.