Galerija Idealni Grad — 17.09.2025.
Ivan Midžić/OBLIK, LINIJA, CRTEŽ, STABLO, NEBO, KORIJEN, PRSTI, DLAN, STRAST, MIR, PONOVNO-26.9. u 19h-Galerija “Idealni grad”
OBLIK, LINIJA, CRTEŽ, STABLO, NEBO, KORIJEN, PRSTI, DLAN, STRAST, MIR, PONOVNO
Akademski kipar Ivan Midžić svestrani je autor koji podjednako suvereno vlada različitim umjetničkim područjima – od suvremene skulpture i slikarstva pa sve do interaktivnih konceptualnih radova, prostornih instalacija i objekata. U stvaralačkom procesu koristi razne materijale, dok ga misaono zaokupljaju teme kao što su umjetnikov identitet, ekologija i društvena kretanja, ali i kontinuirano istraživanje likovnosti.
Ciklus “Oblik, linija, crtež, stablo, nebo, korijen, prsti, dlan, strast, mir, ponovno” svjedoči o kontinuiranoj isprepletenosti različitih područja autorovog djelovanja objedinjenih intuitivnom potragom za neposrednom likovnošću. Jedno od mnogih područja djelovanja Ivana Midžića jest oblikovanje umjetničkog nakita, kojem je posvećen duži niz godina, a čijoj izradi pristupa naglašeno kiparski kroz slobodno oblikovanje volumena. Žica, kao trodimenzionalna prostorna linija i glavno gradivno sredstvo oblikovanja nakita, s vremenom biva transformirana u liniju u pastelu na površini papira. Pritom bogatstvo slobodne imaginacije u oblikovanju nakita zamjenjuje inspiracija raznolikošću, bogatstvom i snagom prirode – šuma, stabala i korijenja. U kontinuiranom traganju za smislom, oblikom i likovnošću, autor ne podilazi vjernom prenošenju motiva iz prirode na površinu papira, već spontanim, intuitivnim i dinamičnim likovnim rukopisom stvara vlastiti likovni tekst. Stablo bukve sa svojim bogatim i razvedenim strukturama poslužilo je kao polazište za eksperiment i istraživanje mogućnosti ostvarenja čistog likovnog govora, pri čemu je snažno i plitko razgranato korijenje impozantnih šumskih divova tonski oblikovano upotrebom dubokog crnila razmrvljenog pastela. Ekspresivnost forme ostvarena je natruhama čestica pastela koje namjerno izlaze izvan granica obrisne linije korijenja kako bi se dodatno istaknula pokrenutost, dinamika i unutarnja energija forme. Stabla su ritmično raspoređena u prostoru, dok debla izviru iz bjeline papira, a naglasak je na njihovoj postojanosti, čvrstini i otpornosti. Razgranatost krošnji tek je naznačena dok se one gube i nestaju u bjelini papira. Iz crnila pastela skicozno s blagim naznakama volumena ostvaruje se dubina šume, dok ukrštena debla stabala reflektiraju svjetlost kojom je potencirana njihova čvrstoća i snaga. Masivno uskovitlalo i razgranato korijenje s naglašenim dijagonalnim usmjerenjem ulazi i izlazi iz otvorenog kadra kompozicije te nastavlja svoje kretanje u umu promatrača. Riječ je o autentičnom osjećanju i traganju za formom koja interpretira srž prirode, njezino bogatstvo i raznolikost tj. ono što nije na prvu vidljivo poput dubine šume ili suštine rasta jedne grane. Pojedini crteži u pastelu poput “Hladne fronte” koja utjelovljuje energiju akumuliranu u području dubokog crnila te “Dio korijena” s tankoćutno apstrahiranom formom na granici organske apstrakcije, postepeno nagovještaju transformaciju i ponovni povratak slobodnoj formi.
Kontinuirani rad i eksperimentiranje iznjedrili su potrebu za promjenom tehnike koja bi omogućila veću slobodu. Prelazak na platno uz korištenje akrila, pigmenta i fiksativa omogućio je autoru drugačiji pristup oblikovanju glatkih, srebrnkasto-sivih grana bukve koje se kreću po površini poput beskrajnih likova formirajući široko razgranjene krošnje. Promjena tehnike, podloge i sredstva, dovela je i do promjene motiva. I dok je ranije u fokusu bila prepoznatljiva forma stabala čija su debla suptilno tonski oblikovana uz povremenu reljefnost površine, neutralna pozadina počinje poprimati obrise uskovitlalog dinamičnog prostora. Postepeno figurativni prikazi stabla i korijena nestaju, a autor ulazi u područje apstrakcije koja počiva na organskoj asocijativnosti oblikovanih kompozicija. Neutralna bjelina pozadine na ranijim crtežima sada biva dinamizirana uplivom crnih i sivih tonova te slobodnim ekspresivnim nanosima boje na platno. Crnilo koje je ranije bilo uravnoteženo bjelinom platna zamjenjuje bogati spektar sivih tonova formirajući dinamična gibanja impozantnih razmjera. Spontano i intuitivno građenje kompozicije slobodnim potezima prstiju ili tkanine u različitim usmjerenjima s tonskom paletom boja stvara suzvučje strujanja na površini platna. Djela “Nebeska livada” i “Prsti u oblacima” primjeri su intrigantnog spleta boja i nevjerojatno snažne energije centripetalnog kretanja koja nas poziva da otkrijemo najdublje tajne svijeta likovnosti. Apstraktna djela organskog likovnog jezika povezuju slobodu izraza, prirodne pojave i čistu likovnost te poput metafizičkog iskustva omogućuju zainteresiranom promatraču potpuni zaron u svijet misli, ideja i mogućnosti koje nisu materijalizirane na površini slike već su utkane u njezin likovni tekst. Ključno postaje ono oku nevidljivo tj. ono što se kroz prikazano osjeti i doživi.
Ciklus “Oblik, linija, crtež, stablo, nebo, korijen, prsti, dlan, strast, mir, ponovno” jedinstven je primjer eksperimenta, slobode i istraživanja autora koje počiva na kontinuiranom intuitivnom traganju za likovnošću. Riječ je o svojevrsnom “work in progress” projektu koji se nastavlja nadopunjavati novim djelima zalazeći pritom u posve nova područja istraživanja, dok aktualna izložba otvoreno poziva promatrača na aktivno istraživanje, otkrivanje i spoznaju likovnosti.
viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.
O autoru:
Ivan Midžić rođen je 1976. u Osijeku. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Šime Vulasa 2002. godine. Magistrirao je na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani 2007. godine u klasi prof. Jože Baršija. Član je HDLU-a u Zagrebu i HZSU-a. Oblikovanjem nakita se bavi od 2004. godine. Redovito izlaže na samostalnim i skupnim izložbama.
