Galerija Idealni Grad — 22.03.2024.
Izložba: Mateja Rusak „Moja Rijeka” 27.3. – 17.4.2024.
Galerija slika
Izložbenu sezonu žiriranih izložba započinjemo izložbom autorice Mateje Rusak „Moja Rijeka“ u Galeriji „Idealni grad“ Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 (Gajnice). Otvorenje izložbe je u srijedu 27.3.2024. u 19.00 sati. Izložbu možete razgledati do 17.4.2024. godine.
Ulaz je slobodan! Dobro nam došli!
radno vrijeme galerije: pon – pet od 10.00 do 18.00 sati.
MOJA RIJEKA
Što definira grad? Je li to njegova povijest, specifična urbana struktura, stanovništvo ili sukus svega navedenog? Neminovno je da okolina utječe na formiranje i razvoj pojedinca. Grad/selo/mjesto u kojem smo rođeni, u kojem smo proveli svoje djetinjstvo, u kojem smo studirali te, u konačnici, u kojem smo odlučili živjeti kao odrasli pojedinci – bilo da je riječ o jednom ili više različitih lokaliteta – svaki je imao značajan utjecaj na nas i našu percepciju svijeta u kojem živimo. Možemo reći kako gradovi čine mali dio čovječanstva u cjelini. Upravo su u životu akademske umjetnice Mateje Rusak dva međusobno vrlo različita grada odigrala ključnu ulogu.
Rođena Varaždinka Mateja Rusak odabrala je Rijeku kao grad svog studija. Značajna tranzicija iz sjeverozapadne Hrvatske u plavetnilo lučkog grada na Kvarneru bitno se odrazila na umjetničinu percepciju svijeta i ljudi koji je okružuju, a morski kolorit zauvijek se utkao u njezin stvaralački svijet. Rijeka je za Mateju Rusak predstavljala mjesto življenja i studiranja u kojem je prirodno saživjela s novom okolinom i ljudima. Fascinirale su je riječke vizure – dizalice, luka, brodovi, beskonačna morska površina i obrisi otoka u daljini. U potpunosti joj je odgovarao karakter grada, temperament stanovnika te tempo i način života koji kao da su bili krojeni po njezinoj mjeri. Rijeka je za Mateju Rusak značila veliku životnu prekretnicu s obzirom da je planirala ostati živjeti i raditi u Rijeci po završetku studija. No, život je imao drugačije planove i kraj studija označio je i umjetničin povratak u Varaždin. Štoviše, povratak u rodni grad bio je obogaćen novim usvojenim znanjima, vještinama, iskustvima, ali i novim prijateljstvima.
Danas, s vremenskim odmakom od točno deset godina od završetka studija na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, Mateja Rusak iznjedrila je posve novi ciklus radova pod nazivom „Moja Rijeka“. Sva iskustva, poznanstva, inspirativne vizure, spoznaje, znanja i uspomene koje je stekla za vrijeme boravka i studija u Rijeci, Rusak je dematerijalizirala u vrijednosti, emocije i energiju. Sve ono čemu stremi kao osoba i umjetnica objedinila je u sintagmu „Moja Rijeka“. No, povratkom u rodni grad, pojam „Moja Rijeka“ je promijenio svoje dubinsko značenje. Naime, „Moja Rijeka“ sada je postao Varaždin.
Ciklus od 12 radova formata 42×59,4cm izvedenih u tehnici kolaža na papiru s dodatkom perforacija predstavlja, kako sama umjetnica kaže, sedimentaciju sjećanja, trenutaka i osjećaja. Sve ono osjetilno i emocionalno proživljeno te pohranjeno u vidu iskustava i uspomena, Rusak sažima, oblikuje i prenosi na površinu papira. Svi njezini dosadašnji ciklusi prirodno se nadovezuju jedan na drugi, bilo temom, tehnikom ili korištenim materijalima. Tako i prilikom oblikovanja aktualnog ciklusa „Moja Rijeka“, umjetnica koristi novinske papire na kojima se nalaze monotipije nastale brisanjem prvog sloja boje s matrica prilikom otiskivanja ranijeg ciklusa „Hommage Rijeci“. Recikliranjem i ponovnom upotrebom, radni materijal iz ranijeg ciklusa postaje glavni gradivni element novih djela. U ciklusu „Moja Rijeka“ ključnu ulogu igra duboka simbolika boja. Mateja Rusak svjesno bira i selektira monotipije s dominantnim plavim, tirkiznim, zelenim i sivim tonovima. Njima oblikuje vizure u kojima povremeno linija horizonta dijeli veliko plavetnilo neba od tirkizne površine mora utjelovljujući pritom osjećaj mira, spokoja i opuštenosti. Plava boja označava put u beskonačnost, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno što ju čini idealnom bojom za formiranje kompozicija natopljenih značenjem, iskustvom i emocijama. Budući da je sama po sebi nematerijalna, plava boja dematerijalizira sve ono što se u nju uhvati. Bestežinskom osjećaju doprinosi i niz perforacija na papiru koje Mateja Rusak izvodi grafičkom iglom što čini direktnu poveznicu s njezinim primarnim izričajem – grafikom. Lakoća i prostornost dočarani su nizom gušće ili rjeđe izvedenih perforacija koje prati krajnje meditativni proces izrade djela. Perforacije istovremeno predstavljaju nit poveznicu između života autorice i stvaralačkog procesa. Naime, akupunktura kao proces uravnoteženja životne energije, kao i izvođenje perforacija grafičkom iglom na papiru, zahtijeva puno vremena, strpljenja i koncentracije što, u konačnici, rezultira uravnoteženjem duhovnog i tjelesnog ili, u ovom konkretnom slučaju, materijalizaciju duhovnog u umjetničko djelo.
U velikoj mjeri, radovi se odlikuju snažnim kontrastom između zasićenih segmenata kompozicije kroz taloženje ranijih monotipija te potpuno praznog prostora kojeg definira bjelina papira i/li perforacije. Bogatstvo sadržaja manifestira se kroz raznolike tonove grafičkih boja na novinskom papiru s kojeg povremeno u prvi plan prodiru i dijelovi novinskih tekstova. Izmjenom nataloženog materijala te čistine i prozračnosti perforacija ostvaruje se ravnoteža između praznog i punog, pročišćenog i zasićenog, akromatskog i kolorističnog. Umjetničin život prirodno se reflektira u stvaralačkom procesu i ciklusima koji se spontano nadovezuju i izranjaju jedan iz drugog. Nit poveznica je jedinstveni rukopis autorice i pristup oblikovanju novog rada. Svako djelo ispunjeno je značenjem, iskustvom, emocijama i osobnom pričom umjetnice koja intuitivnim i meditativnim građenjem likovnih kompozicija ostavlja prostor slobodan za razmišljanje i introspekciju.
Vodoravni formati često sadrže liniju horizonta koja spaja nebo i more ili more i planine. Gledajući iz daljine, kompozicije bude asocijacije na poznate krajolike, ali pogled izbliza otvara cijelu paletu novih detalja i sadržaja koji otkrivaju maksimalnu posvećenost i predanost autorice prilikom građenja kompleksnih i slojevitih radova. Ravnoteža i sklad djela ostvareni su intuitivnim građenjem idealnog omjera bjeline papira, perforiranih i kolažiranih površina. Niz popratnih elemenata, kao što su intenzitet pojedine grafičke boje, karakter poteza/traga boje na novinskom papiru, odnos, količina i zastupljenost teksta na monotipijama te gustoća perforacija, čine sveukupnost upliva koji definiraju karakter djela. Izmjena gledišta, perspektive, dalekih i krupnih planova omogućuje različitu percepciju rada, dok bogatstvo boja, reljefnost i različite teksture uvelike doprinose materičnosti samih djela. Doslovce, kao da možemo osjetiti namreškanost morske površine, dašak povjetarca ili zapjenjenost valova u plićaku. Ovi materijalizirani krajolici uprizoruju sukus viđenog, doživljenog i proživljenog. Oni nisu imaginarni, dapače, vrlo su stvarni te predstavljaju mjesta čiste sreće i mira.
Djela namjerno ne nose nazive koji bi konkretnije naznačili sadržaj, jer je sav sadržaj utkan upravo tamo gdje ga promatrač treba pronaći i osjetiti – u energiji pojedinog rada. Oblici bude asocijacije na poznate vizure, boje nose duboku simboliku, komadići novinskih monotipija prenose i talože sve ono dubinski i iskonski proživljeno, a perforacije prizivaju autentično, meditativno i intuitivno u prvi plan. Kompozicije su kompleksne i slojevite, koloristički, taktilno i materično zasićene s puno dinamičnog i ritmičnog zbivanja, a opet usklađene i uravnotežene s naglašenom poetikom autorice koja je meditativnim pristupom i autentičnim izborom medija i gradivnih sredstava oslikala dubinu svoje duše.
Svi posjedujemo jedinstveni nukleus koji predstavlja naše utočište – prostor i vrijeme za sebe. Za Mateju Rusak je to ciklus „Moja Rijeka“. Sve ono što je Rijeka predstavljala u vrijeme umjetničina studija, deset godina kasnije postao je Varaždin. „Moja Rijeka“ više nije grad već personifikacija tj. simbol mira, sreće i spokoja. Proživljeno iskustvo transformiralo se u niz vrijednosti koje umjetnica danas nosi sa sobom neovisno o gradu u kojem živi. Nakon jednog desetljeća, ciklus „Moja Rijeka“ simbolizira povratak sebi.
Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.
O autorici:
Mateja Rusak rođena je 1989. u Varaždinu gdje je završila osnovnu školu te srednju školu usmjerenja grafički dizajner. 2013. godine diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u klasi red. prof. Jasne Šikanje te stekla titulu magistra likovne pedagogije.
Do sada bilježi devet samostalnih izložbi.
Sudjelovala je i na dvadesetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih izdvaja: 2022. 9. hrvatski trijenale akvarela, HDLU – Meštrovićev paviljon, Zagreb, Galerija „Vjekoslav Karas“, Karlovac, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda, 2021. Women about women, međunarodna skupna izložba, selektorica za Hrvatsku: Sonja Švec Španjol , Nova Galerija vizualnih umjetnosti, Beograd, Srbija, Moderna galerija, Podgorica, Crna gora, Samobor, Galerija Prica, Lokarjeva galerija, Ajdovčina, Slovenija i Nacionalna Galeija, Skopje, Sjeverna Makedonija, 2020. „Uncanny Valley. The picture within us.“ PrintcardWroclaw, Poljska, Wroclaw, 2018. „Ja sam“, međunarodna izložba, Galerija „Decumanus“, Krk, 2018. Homagge Rijeci, Varaždin, 2018. Prostor suvremene umjetnosti THE ROOM (26.5. – 25.11.2018) i Palača Ca’ Zanardi, žirirana izložba naziva BODIES of SURFACES – IT’S LIQUID, Međunarodni festival umjetnosti i arhitekture, Venecija, Italija, 2017. Internacionalna skupna izložba „Rijeka Mini Art“ Galerija Juraj Klović, Rijeka.
Od 2014. radi kao nastavnica strukovnih predmeta likovne umjetnosti i dizajna u Srednjoj strukovnoj školi u Varaždinu.
2022. završila je poslijediplomski program Ritha Practitioner za rad s darovitim učenicima, a 2023. poslijediplomski program za Ritha Specialist za rad s darovitim učenicima na Radboud Sveučilištu u Nijmegenu u Nizozemskoj.
Područje interesa su joj grafika, grafički dizajn te fotografija.
Kontakt:
