Galerija Idealni Grad — 29.09.2024.

Vice Glibota „DELIVERANCE FROM CHAOS” 27.9. – 18.10.2024.

Galerija slika

Dođite nam na otvorenje izložbe autora Vice Glibote „DELIVERANCE FROM CHAOS“ u Galeriji „Idealni grad“ Centra za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Argentinska 5 (Gajnice) u petak 27.9.2024. u 19.00 sati. .

Ulaz je slobodan! Dobro nam došli!

Izložbu možete razgledati do 18.10.2024. godine

radno vrijeme galerije: pon – pet od 10.00 do 18.00 sati.

DELIVERANCE FROM CHAOS

Desetljećima su ljubitelji horora i SF žanra uživali u književnim i filmskim djelima primarno ih percipirajući kao kvalitetna umjetnička ostvarenja ni ne sluteći pritom da bi mogli ući u domenu potencijalne stvarnosti. No, niz katastrofičnih događanja koja su u posljednjih nekoliko godina zadesila ne samo našu zemlju već i cijeli svijet potaknula su pojedinca na razmišljanje koliko je zapravo riječ o fikciji, a koliko o vrlo izvjesnoj budućnosti? 

Svjetska pandemija, ratovi, potresi, poplave i požari – sve su to okolnosti koje su stavile na kušnju psihičko i fizičko stanje čovjeka te ga navele da se zapita u kojem se smjeru kao čovječanstvo krećemo? Nešto što se ranije činilo kao daleka distopijska fikcija preko noći je postalo realnije nego što je ikada izgledalo. Svijet je za vrijeme svjetske pandemije odjednom stao, situacija je izmaknula kontroli i bili smo prisiljeni izolirati se fizički i psihički s potpunom nepoznanicom koliko će ovakvo stanje trajati. Veliki gubici i višegodišnja izolacija rezultirali su hladnoćom, asocijalnošću, distanciranošću, pojačanim strahom od nepoznatog, dubokom uznemirenošću te velikim sukobima, strahovima i strepnjama kod ljudi, dok su mnogi pogoni ugašeni, propali i nestali. Protok vremena u krajnje neprirodnim i izvanrednim okolnostima ostavio je duboki trag na svima nama. 

Akademski kipar Vice Glibota u recentnom ciklusu  “Deliverance from Chaos “, koji je prirodni nastavak ranijih ciklusa “Future Dire” i “Fracture Terminal”, kroz medij skulpture, reljefa i instalacije intuitivno progovara o situaciji koju smo proživjeli ukazujući pritom i na našu potencijalnu budućnost. Kako sâm autor kaže, djela nose simboliku egzistencijalne prijetnje kroz hladan i distanciran, mehanički umjetan i vanzemaljski svijet utjelovljen u formi ruševnih i raščlanjenih oblika koji kao da su nekoć predstavljali nešto, a sad postaju relikvije neke davno zaboravljene ere koja se još nije dogodila. Inspiraciju za rad autor pronalazi u dugogodišnjem istraživanju i čitanju literature američkih majstora fikcije, kozmičkog i filozofskog horora. Sve proživljeno i spoznato umjetnik pretače u niz radova prikazanih u stadiju propadanja, urušavanja i kopnjenja. Iz predstavljenih djela možemo iščitati njihovu prošlost (kako su nekada izgledali), ali i predvidjeti njihovu budućnost zbog tendencije ogoljivanja ili rastakanja forme. Upravo ova faza prikaza omogućava uvid u njihovu unutrašnjost, strukturu i jezgru odnosno dopušta nam da se približimo i promotrimo detalje. Cijevi, tube, žice, pločice, kugle, vijci, matice, šarafi i ostali dijelovi mehanizama, fragmenti su nekadašnjeg svijeta iznova sastavljenog u nove slojevite kompozicije koje ukazuju na dotrajalu stvarnost potrošačkog društva i konzumerističkog svijeta u kojem živimo. 

Različitih dimenzija i formi, predstavljeni reljefi, skulpture i instalacije definirane su oblicima koji se rastaču i pretaču, proizlaze jedan iz drugog ili nestaju jedan u drugome. Tehnike assemblage i upcycle pokazale su se idealne za transformaciju prvobitne forme u novi oblik. Autor koristi assemblage kao tehniku spajanja dijelova strojeva i ranijeg otpada suvremenog društva iz kojeg proizlaze novonastale forme tvoreći, u konačnici, jedinstvenu vizualnu metaforu. Upcycle kao vrsta recikliranja prirodno se nadovezuje na assemblage te omogućuje transformaciju objekta koji je izgubio svoju funkciju pri čemu novom ulogom dobiva veću i posve drugačiju vrijednost od izvorne. Uzimajući elemente i dijelove tehnološkog i mehaničkog otpada te transformirajući ih u posve nove radove, Vice Glibota daje im novi kontekst i gradi imaginarni rekreirani svijet u kojem izražava vlastite emocije i duboku zabrinutost hoće li distopijska imaginacija u jednom trenutku postati naša realnost. Ingeniozni radovi u ciklusu “Deliverance from Chaos” tako postaju misaone naznake odnosno simboli naše potencijalne budućnosti. 

Radove impozantne veličine definira bogatstvo strukture i razvedenost formi s mnoštvo detalja, dok pojedini kubusi djeluju kao da ih je nagrizla kiselina te ukazala na njihovu unutrašnjost. Otkrivajući samu suštinu djela nailazimo na spojeve, kodove i kontakte odnosno splet niza elemenata koji govore o kompleksnosti sadržaja i nekadašnje funkcije. Njihovu unutrašnjost možemo protumačiti kao metaforu našeg svijeta – posve nesvjesni da smo svi međusobno isprepleteni i povezani, djelujemo fokusirani samo na sebe, te pritom nesvjesno sudjelujemo u uništavanju svijeta koje za posljedicu ima izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, a da se pritom ni u jednom trenutku ne upitamo – s kime i gdje ćemo živjeti ako uništimo sve oko sebe? 

Osim impozantnih reljefa koji se rastaču te kubusa čiju unutrašnjost imamo mogućnost vidjeti, polukružne forme bude asocijaciju na drevne amfiteatre i trgove kao centre zbivanja ili pak bunkere koji čuvaju svoj nukleus – jezgru energije potrebnu za pokretanje mastodonskih mašinerija. Spoj građevine čistih geometrijskih formi te organskog podnožja amfiteatra, u čijem je središtu pozicionirana kugla, metafora su neprikosnovene spone čovjeka i prirode. Drevna simbolika osnovnih oblika poput kugle, kocke, pravokutnika, kvadrata i valjka asociraju na sunce, sferu i nukleus odnosno srž života koja se prožima s organskim oblicima bogatih tekstura i struktura stvarajući pritom začudno ozračje cjelokupnog ciklusa. Specifičan ugođaj dodatno je potenciran oblicima i bojama koje asociraju na propadanje, zahrđalost i patinu kao bilješku prolaska vremena. Pojedine skulpture i instalacije krajnje jednostavno i bez suvišnih detalja te isključivo tretiranjem površine ukazuju na sâm čin propadanja koje pak vuče direktnu paralelu s duhovnim propadanjem čovjeka. 

Vice Glibota transformacijom misaonog i fizičkog procesa iz stvarnog okruženja u likovni izričaj ukazuje koliko su nas pandemija, poplave, požari, potresi i ratovi psihički i fizički iscrpili, načeli i ogolili. Rastakanje, pretakanje i ogoljivanje formi pritom ukazuje na osamljenost i izoliranost u kojoj smo se našli kao i na potrebu za ponovnim povezivanjem, dok primjena assemblage i upcycle tehnika tumači nužnost obnove ili ponovne izgradnje svega što je prilikom elementarnih nepogoda uništeno. Na taj način odabir recikliranja materijala kao gradivnog elementa umjetničkog opusa postaje vid regeneracije kako fizičke tako i duhovne srži čovjeka.  

Iznimno impresivnim, ludičko osmišljenim i pomno realiziranim djelima akademski kipar Vice Glibota nastavlja razvijati priču započetu u ranijim radovima objedinjenim pod nazivom “Future Dire” i “Fracture Terminal”, dodajući ciklusu dodatnu nijansu mračnijeg i zlokobnijeg tona od ranije interpretiranog. Naime, ciklus “Deliverance from Chaos”, kao što mu i sâm naziv kaže, implicira dvoznačnost mogućeg rješenja u daljnjoj ili bližoj budućnosti; s jedne strane, moguće je da čovječanstvo nastavi koračati u smjeru samouništenja, uzimajući u obzir činjenicu da se s tehnološkog i znanstvenog aspekta rapidno razvijamo, no iz pozicije moralnih i duhovnih vrijednosti istom brzinom stagniramo, dok s druge strane, postoji tračak nade kako će se čovječanstvo, u trenutku kada dosegne apsolutni pad, ipak osvijestiti te kroz samokorekciju promijeniti smjer kretanja u svrhu samoodržanja. Namjerno izbjegavajući nazive za pojedini rad kako ne bi utkao vlastite asocijacije, autor implicira koncept koji se u prethodnih nekoliko godina zavukao u najdublje pore naše podsvijesti. Studiozna i krajnje minuciozno izvedena djela kreirala su začudnu distopijsku atmosferu koja se istovremeno čini tako bliskom i poznatom, a opet tako dalekom i nedokučivom, ostavljajući nas u neizvjesnosti konačnog ishoda.  

viša kustosica Sonja Švec Španjol, mag. hist. art.

O autoru:

Rođen 09. travnja 1988. u Splitu gdje 2008. godine završava srednju likovnu školu Fausta Vrančića – smjer kiparstvo. Magistrirao kiparstvo 2013. godine u klasi prof. Stjepana Skoke na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru. Sudjelovao na kiparskoj koloniji na Braču 2012. godine koja je rezultirala izvedbom jedne javne skulpture u kamenu u Bolu na Braču. 

Sudjelovao na jubilarnom 50. ZILIK-u gdje je u Centru za pružanje usluga u zajednici Vladimir Nazor održao likovnu radionicu za djecu pod nazivom “Odiseja u svemiru 2024.”.

Sudjelovao u realizaciji umjetničkog segmenta projekta „Astropark Makarska“ – edukacijskog centra za djecu i odrasle otvorenog 2017. godine u sklopu Makarske zvjezdarnice. U sklopu projekta realizirao je sedam javnih skulptura koje predstavljaju nebeska tijela sunčevog sustava: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Asteroidni pojas, asteroid Makarska, Kuiperov pojas. Cilj projekta je pobuditi interes za znanost i umjetnost kod svih naraštaja, poboljšati znanstvenu pismenost te približiti znanost općenito, a poglavito astronomiju i astrofiziku naraštajima koji dolaze.

Voli raditi u različitim medijima poput drva, kamena, gipsa, betona, metala i sl. Trenutno u svom radu koristi kombinaciju tehnika assemblage i upcycle, a formu gradi koristeći se otpadnim materijalom u svrhu reciklaže. Medij u kojem trenutno radi je kombinacija različitog otpadnog materijala: metal, drvo, elektroničke komponente, te beton, gips i epoxy smola. Sudjelovao na nekoliko grupnih i samostalnih izložbi. Član HDLU-a u Zagrebu i HULU-a Split. Živi i radi u Makarskoj.